Putuješ u Alpbah?
Unesi datume i vidi šta NoStressTravel ima za baš tvoj boravak.
📷 Simon Legner (User:simon04) / Wikimedia Commons (CC BY-SA 4.0)
Alpbah je malo tirolsko selo koje se često navodi među najlepšim u Austriji. Prepoznatljive drvene kuće sa cvećem na balkonima povezane su i sa građevinskim propisom iz 1953. godine, koji propisuje gradnju u tradicionalnom drvenom stilu. Selo se prvi put pominje 1240. godine, a od 1945. domaćin je Evropskog foruma, godišnjeg skupa iz nauke, privrede i politike. Zimi je deo skijaškog područja Ski Juwel Alpbachtal Wildschönau, dok je leti polazište za planinarenje i gondolu na Vidersbergerhorn.
Sve što treba za Alpbah na jednom mestu
Crkva se pominje 1369, a osvećena je oko 1420; gotičko jezgro je baroknom pregradnjom od 1702. dobilo današnji oblik. Na severnoj strani je gotički toranj sa uvijenom kapom, a unutra barokne freske Kristofa Antona Majra iz 1754, otkrivene tek pri obnovi 1959. Glavni oltar je iz razdoblja 1722–1727, orgulje Johana Antona Fuksa iz 1771, a jedno zvono sačuvano je iz 1601. Crkva sa grobljem je pod spomeničkom zaštitom.
Seoska kuća Forder-Unterberg iz prve polovine 17. veka bila je nastanjena sve do 1952, a opština ju je 1975. otvorila posetiocima. Unutra je oko 800 predmeta svakodnevnog života: drvena soba sa kaljevom peći, spavaonice sa škrinjama, žitnica i kapela. Dimna kuhinja i danas služi za sušenje slanine, a u domaćinstvu se drže žive životinje, pa kuća nije samo postavka. Nalazi se u Inneralpbahu, nekoliko stotina metara iznad tamošnje male crkve, uz rub šume.
Evropski forum Alpbah okuplja se ovde svakog kasnog leta i dovodi učesnike iz nauke, privrede, kulture i politike. Počeo je avgusta 1945. kao Internationale Hochschulwochen, a današnje ime nosi od 1949. Kongresni centar je savremena građevina ukopana u padinu, pa se spolja jedva nazire i ne razbija drvenu sliku sela — zanimljiv je upravo kao arhitektonski kontrast jezgru.
Najmanji grad Austrije: 448 stanovnika na 0,11 kvadratnih kilometara, stisnut između stene i Ina.
Pogledaj izlet →
Kiselomlečni sir bez dodatog sirila, sa zaštićenim poreklom na nivou Tirola. Zri spolja ka unutra, pa mu je sredina svetlija i mrvičasta, a rub tamniji i mekši; ukus je oštar i izrazito nemastan. Jede se hladan, sa lukom i sirćetom, ili kuvan u tirolskim jelima.
Otključaj pristup da vidiš šta još vredi probati.